bubashvabin brlog

Shoot for the moon.... Even if you miss, you'll land among the stars..:-)

23.03.2007.

me back...

 

 

uh...ew mene... ja doshla a nema mi nikog...

svi me napustili...

nema lelly, nema simplyce nema happy... nema nikog ,al sam se vratila u nadi da che se nekad sjetit mene i prochitat me nekadJ

Kad pogledam samo datum svog posljednjeg posta, pa bude me stid fino rechenoJ

Kod bubashwabe se izdeshavalo tooooliiiiko toga. Toliko stvari u nekoliko mjeseci. Toliko stvari koje mi nisu jasne ali i toliko stvari koje su me uchinile sretnijom...

Toliko boli i toliko sreche.

tako sam usamljena, tako razocharana.

S druge strane toliko sretna,toliko voljena.toliko sigurna..

I sve to me chini zbunjenom...

Razocharale su me osobe za koje sam mislila da nikad neche. A vjeru u sutra su mi vratile osobe od kojih sam najmanje to ochekivala.

Zhivot je tako pun preokreta. I to me ubija. Ubija me kad ni sama ne znam shta treba da ochekujem od sutrashnjeg dana, kad se vec danas sve chini tako savrsheno.

Bez ikakve logike preshuchujem neke stvari koje nebi trebala.. preshuchuje i on i one. i to me ubija..

To shto je sve tako savrsheno, shto se mi tako razumijemo shto je izmedju nas sve super...

i dodje mi da vrisnem. Da vrisnem tako jako da me svi chuju. Da kazhem nekim osobama ono shto ih sljeduje,da im kazhem da ja nisam nikakva marioneta... da kazhem Njemu da me ne zasluzhuje, da mogu imat boljeg od njeg... da ga poljubim za sve shto je uradio za mene i da mu poklonim jedan shamar za sve shto mi je uradio...

ali onda..shvatim... da je sve bezvrijedno... ustvari ne shvatim,nego se pochnem osjechati tako zbunjeno...tako umorno.... Sve cheshche se nalazim u situacijama u kojima zaista ne zhelim da se nadjem... A josh gori postaju moji odgovori na te situacije... tako sam s**bana...

ne mogu vishe..prokleto sam umorna od sviju.. od sviju,ali ne i od njih dvije... od svoje dvije seke koje nechu imenovat sada... od dvije seke koje su mi pomogle da prebrodim sve ovo i koje me do sad nisu razocharale.. pa se nadam da neche ni od sadJ od svoje seke D koja je tu uvijek da poshteno nalozhi svakog ko me povrijedi, i da me nazove u bilo koje doba da se poshteno, pa da tako kazhem istrachamo..i od svoje seke L koja mi je bushila hrskavicu i koja me drzhala za ruku kad sam se pirsala, koja trpi mene kad sam u onim danima(a rijetko ko to mozhe)... eto jedino se njih ne odrichemJ njih volem puno J i ima tu i josh osoba koje me razumiju, i na koje mogu rachunat uvijek..na svoju seku N koja me svaki put kad mi se skupi poshtenski nasmije, i kazhe neshto shto mi uvijek razvuche osmjeh od uha do uha..:) i na svoju seku B koja stalno tersa kad radimo seminarski, i koja pomazhe i kad treba i kad ne treba pa i sama na*ebe radi meneJ ko na fizici... hvala vam cure puno shto ste tu za mene uvijek kad mi trebate J i pored svega pojavio se on. On kome chu posvetiti sljedechi post J da ga malo bolje upoznate.

 i eto zavrshih svoj prvi post nakon ihihi vremenaJ

bubi vas ja puno...

javim vam se bizooJ

16.07.2006.

...

[i]Zhao mi je ...Iskreno mi je zhao shto vam se svaki put moram javiti sa tuzhnom vjeshchu...
Zhao mi je shto je sve tako moralo da bude..
Zhao mi je....
Naime otkako znam za sebe,otkako sam bila u pelenama i polako izlazila iz njih, uvijek al bash uvijek moje lice je krasilo neshto posebno-osmjeh...Sada imam osjechaj da to nikada zapravo i nisam znala toliko cijeniti,a sada..Sada se zachudim kada se mom licu razvuche «osmjeh od uha do uha» Uvijek sam bila tip osobe kojoj je bilo sve «ravno do mora» i bilo mi je drago zbog toga..
Ali prije tachno mjesec dana 18 aprila desilo se neshto shto me potpuno izbacilo iz kolosijeka zhivotne ravnotezhe.. Tog datuma kojeg se sa mukom prisjecham je umrla meni jako draga,bliska osoba... da...umrla,nestala,ishchezla... Umrla je osoba koja mi je u svakom smislu,ali bash svakom smislu bila poput majke,osoba koja je bila moja tetka,a i vishe od toga.bila je i prijateljica,i jaranica i majka i tetka i sve u isto vrijeme.. A ja ..Bila sam nalik na nju.. Platinasta boja kose,zelenih ochiju,istih razmishljanja,chak nam se i ime razlikovalo samo u jednom slovu,mozhda je to neka simbolichnost ili ipak samo sluchajnost,i uvijek osmjeha na licu...
Ta ironija,toliko boli...Nekih sedam dana prije njene smrti,nasamrti otishla sam da je vidim..
I ubjedjivala sam se da to nije ona... Ne to nije mogla biti ona..Onako izmuchenog lica...
Ali prepoznala sam je kada je iskoristila posljednji molekul snage da se nashali i da mi kazhe kako nikad nechu biti lijepa i zgodna kao ona... A moja reakcija.. Neki prisiljeni osmjeh sa suzama u ochima..
7 dana poslije sjedila sam u sobi i pokushavala uchiti(iako sam bila u nekom nedefinisanom besvjesnom stanju)kada sam zachula majchin plach..Izashla sam iz sobe i samo proshla kroz nju..Znala sam shta je,nisam ni htjela pitati,jer sam se plashila odgovora...Iako sam znala shta je bilo,otrchala sam u svoju sobu,nadajuchi se da mi niko neche uchi i rechi to...Nakon par minuta mama se pojavila na vratima,gledajuchi me i drzhechi se za shteku... Prigrlila sam je jako,pozheljela sam da je nikad ne ispustim iz naruchja jer sam se osjechala tako sigurno,tako....
To je bio neki prvi shok..A poslije..Poslije sam se pravila da che mi svakog trenutka javiti kako je ona zapravo tu s nama,kako je otishla na put,ali i bila je zaista otishla na put,na put s kojeg se neche vratiti..
Kazhu da prije nego shto se tijelo spusti pod zemlju,da dusha luta okolo.. I istu tu vecher sam legla u krevet,ali ne sa namjerom da utonem u san,negosa namjerom da pobjegnem od stvarnosti makar na kratko... I tada sam osjetila,ne samo osjetila vech ZNALA da je ona tu,znala sam da je ona u mojoj sobi,bash kraj tih vrata...Doshla da me vidi posljednji put,da mi neshto kazhe,da se nashali na moj rachun,doshla...Gledala sam tachno u odredjenu tachku koja je predstavljala njene ochi..ZNAM TO ... I uvijek che mi ostati urezan taj jezivi i bolni osjechaj u meni.Bilo me je stvarno strah..Zaista jeste...Ponashala sam se kao da je ona i tjelom tu,a ne samo i dushom..Ustala sam i otvorila vrata i nasmjeshila sam se...I nakon 3-4 sekunde osjetila sam da je stvarno vishe nema,da je sada zauvijek otishla... A sada ...Sada sam umorna..Umorna od pisanja i od placha.. I bespotrebno je da vishe bilo shta napishem,jer ona zna..Zna da chu je zauvijek voljeti,zna da mi nedostaje i zna da me boli...Ona zna shta ja osjecham,a sve je ostalo nevazhno..Zna da joj od srca zhelim sve najljepshe dzennetske ljepote jer je to i zasluzhila..A sve ostalo..Sve ostalo je manje bitno...

ps ovaj post je trebao bit ranije objavljen ali nisam bila u moguchnosti...
I tachno nakon 50 dana njene smrti ponovno se desilo neshto neochekivano,tachno nakon 50 dana njene smrti 08.6 je umrla moja nana..
A sada..Prokleto sam umorna od svega...




pozdravlja vas vasha bumPica [/i]

15.04.2006.

patnja i srecha su sestre koje se drzhe za ruku i ne mogu jedna bez druge..

[i]Kao i svako radno jutro i ono juche se odvijalo u zhurbi...ponovno sam se nevoljko budila i uzhurbano gasila sat koji je uporno i uporno vrisht'o...
Pochela sam se i spremat i rashcheshljavat u isto vrijeme jer sam vech uveliko kasnila...
Sa ciljem da vidim koliko je sati pogledala sam u mobitel...
1 new message recieved....
odma sam pomislila da je od moje jaranice(koja je vjerovatno vech na rubu zhivaca)jer me napolju cheka vech nekih 20 minuta..
nevoljko sam kliknula da prochitam poruku..
« malena sjechash li se shta se tachno na ovaj datum desilo proshlog mjeseca u trasi?:)»

i jutros sam se prvi put tako slatko nasmijala,jer nisam mogla da vjerujem da se sjetio tog dogadjajaa,i ne samo da nisam znala da postoj moguchnost da bi se sjetio,vech nisam znala da je toliko cjenio svaki proveden tren sa mnom...
uvijek sam govorila da je on jedina osoba koja me mozhe iskreno nasmijati i obradovati:)
i odg sam mu : znash li onu pjesmu od vatrenog poljupca «kako da zaboravim?»
a on je odg : a znash li ti onu od ramonesa «i wanna be a good boy»(mozhda ne kontate.al nebitno)
i tako se na mom licu razvukao tolkii «osmjeh od uha do uha» :)
stvarno sitnice chine chovjeka sretnim,a ja se zahvaljujem njemu shto mi je «natuknuo» neke sitnice jutros :)

i ah da
odluchila sam da ga se sjecham u najljepshem i najchistijem svjetlu,sjechachu ga se sa blagim osmjehom na licu i sve chu lijepe trenutke uramit u svoje srce i tako me neche boljeti..ili che me bar manje boljeti...a ako me nekad zaboli skrichu se u kut svoje sobe,jako stisnuti nashu sliku i pustiti koju suzzu..al ti to nechesh znati.. Ne !! to che biti moja tayna...

ljubi vas vasha puno bolja bumpica:* :)[/i]


Stariji postovi



tugujem uz...

oni kojima redovno udjeljujem komentare:D:D
moja draga ofca
ofca i siptarka
silent tears
pbg underground
chupafa:D
novopechena rokerka:D:D
amra koja ne zna pravit puding:D
cimi
simplyca:)
lelly:)
bubashvaba slatka:)
maja cjetna dusha:)
catka binny s drushtvenog;)
lellich i njena rulja;) supej blogg na kojem odrzhavaju svoja prijateljstva;)
:)pussy:)

[b]just click on it:)

moje pismo[/b]


[i]hmmm:) something pametno this time:)
U zivotu postoji 5 stvari koje se ne mogu vratiti:
- Kamen kada je bachen;
- Rijech nakon shto je rechena;
- Moguchnost nakon shto je izgubljena;
- Vrijeme kada je proshlo;
- Ljubav za koju se NE BORI. [/i]

ono shto zaista cjenim;)
rekao je andrich..
[i]"Ono sto je najljepshe na iskrenoj i dubokoj ljubavi na kojoj je sve lijepo,
to je da u odnosu prema onome koga volimo nijedna nasha mana ne dolazi
do izrazhaja. Mnogo shta shto je zlo u nama izchezava, a ono shto je dobro
utrostruchuje se."[/i]
rekao je dante..
"Ljubav ima dvije pratilje: Dobrotu i Strpljivost"
rekao je shekspir..
[i]"Ako nekoga mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar chovjek.."
"Kad imash sve, ne vidish nishta, progledash tek kad nemash nishta.."[/i]
rekao je dostojevski:
[i]"Ako pri svakoj prijateljskoj usluzi odmah mislish na zahvalnost, onda
nisi darovao, vec prodao..."[/i]
rekao je Sopenhauer...
"sudbina mjesha karte,mi igramo..."
rekao je chajkovski...
[i]"Zhalim proshlost, nadam se buduchnosti, nezadovoljan sam sadashnjoshchu -
to je moj zivot."[/i]
rekao je pikaso...
"Ko hoche neshto da uchini, nadje nachin, ko neche nishta da uchini, nadje opravdanje"
i za kraj josh jedna aristotelova pametna;)
"Duhovitost je drskost koja je stekla obrazovanje.."





brojach posjeta;)
10981

Powered by Blogger.ba